Nacrt zakona o agencijskom zapošljavanju je čista prevara

Foto: Robert FaiFoto: Robert Fai

Zahvaljujući borbi predstavnika sindikata u radnoj grupi, Nacrt zakona o agencijskom zapošljavanju je ispao znatno bolji nego što bi želeli predstavnici vlasti i kapitala. Primera radi, institut „uporednog radnika“ je ušao u konačnu verziju zakona isključivo na pritisak predstavnika sindikata. Ovu činjenicu napominjemo jer smatramo da držanje sindikata u postupku izrade Nacrta zaslužuje javno priznanje i podršku. Ipak, napori sindikata nisu bili dovoljni da konačan tekst Nacrta bude iole prihvatljiv.

Naglašavamo da je zapošljavanje radnika preko agencija za nas sporno samo po sebi, jer se njime izbegava zaštita koju radnicima pruža Zakon o radu. Na žalost, u situaciji kada je zapošljavanje preko agencija postalo nezaobilazna stvarnost, jesno nam je da je bolje dobro regulisati ovu oblast nego je ostaviti da se dalje razvija bez ikakve efektivne zaštite radnika. Nacrt koji je Ministarstvo za rad stavilo na javnu raspravu daleko je od dobre regulacije – potpuno je neprihvatljiv.

Pored brojnih pojedinačnih primedaba koje ćemo dostaviti Ministarstvu u postupku javne rasprave, osnovni problem Nacrta je izbegavanje da se regulišu tri pitanja ključna za položaj radnika: kako agencije biraju radnike koje upućuju poslodavcima korisnicima, kako se osigurava isplata radnika i kako se oni mogu organizovati da bi zaštitili svoja prava. Budući da su u radnoj grupi učestvovali predstavnici agencija dobro upoznati sa dosadašnjom praksom zapošljavanja preko agencija, nema nikakve sumnje da su ovi propusti napravljeni sa predumišljajem.

Na koji način agencija vodi evidenciju o ljudima koje upućuje na rad kod svojih klijenata, kako vrši obradu podataka i izbor radnika koje upućuje na rad? Zaštita podataka o ličnosti koja je predviđena članom 21. Nacrta odnosi se samo na ustupljenog zaposlenog, odnosno samo na onog koji je sa agencijom već zaključio ugovor o radu. Međutim, kada klijent od agencije zatraži radnike određenog profila, agencija ih ne skuplja sa ulice, nego ih bira iz svoje evidencije, na osnovu kriterijuma o kojima ne znamo ništa. Zakonom se mora regulisati vođenje i obrada podataka o radnicima od trenutka kad uđu u evidenciju agencije, i mora se definisati šta radnici imaju od toga što se nalaze u bazi podataka agencije, budući da njen biznis model počiva na evidenciji o radnicima koju vodi bez ikakve kontrole.

Nacrtom nije predviđen obavezan depozit iz kog bi se isplatile zarade radnicima u slučaju prestanka rada agencije. Takav depozit je međunarodni standard obezbeđenja prava na zaradu radnika zaposlenih preko agencije. Prema informacijama kojima raspolažemo, polaganje depozita nije predviđeno Nacrtom jer su se male agencije bunile da bi ih takva odredba dovela u neravnopravan položaj sa velikim agencijama. Razumemo probleme malih agencija i opasnost od stvaranja monopola, ali smatramo da se ovaj problem mogao prevazići i na način koji ne bi bio na štetu radnika. Na primer, moglo se predvideti da se agencije prilikom registracije razvrstavaju na male, srednje i velike, i da plaćaju različite depozite u skladu sa brojem radnika koje imaju na evidenciji, uz obavezu da se preregistruju ukoliko pređu prag broja radnika propisan odredbom o razvrstavanju. Ipak, Nacrtom je opasnost od stvaranja monopola otklonjena na način koji ugrožava isplatu radnika, što je potpuno neprihvatljivo.

Član 29. Nacrta deklarativno predviđa kolektivna prava radnika angažovanih preko agencije, time što ih uračunava u ukupan broj radnika prilikom utvrđivanja reprezentativnosti. U stvarnosti, ovo je štrajhbrejkerska odredba. Radnici angažovani privremeno preko agencije imaju suštinski drugačije interese od radnika angažovanih po drugim osnovama, tako da član 29. zapravo okreće radnike jedne protiv drugih i otežava položaj onih radnika koji nisu angažovani preko agencije, jer im podiže prag za ostvarivanje kolektivnih prava. Radnici angažovani preko agencije treba sami da biraju da li će pristupiti sindikatu, ili štrajku kod poslodavca kod kog su upućeni ili ne, bez uračunavanja u ukupan broj radnika ukoliko to ne žele, a istovremeno im se mora propisati pravo na organizovanje u agenciji, jer oni ugovor o radu zaključuju sa agencijom i ona je stvarno mesto njihovih kolektivnih prava.

Članom 14. Nacrta je predviđeno da poslodavac može angažovati preko agencije i do 30% od ukupnog broja svojih radnika, tako da su potencijalne razmere štetnih posledica navedenih problema zaista ogromne, kako u smislu broja radnika koji će raditi preko agencija, tako i u smislu smanjenja mogućnosti drugih radnika za kolektivnu akciju. Procenat radnika koji se mogu angažovati preko agencije se mora smanjiti barem na 10%.

Sa navedenim sistemskim nedostacima i namernim izbegavanjem da se regulišu pitanja koja su Ministarstvu iz dosadašnje prakse agencijskog zapošljavanja vrlo dobro poznata, Nacrt zakona o agencijskom zapošljavanju možemo oceniti samo kao prevaru, koju ćemo sprečiti svim raspoloživim sredstvima ukoliko stupi na snagu.

U Beogradu, 15. novembra 2018. godine

Socijaldemokratska unija
Marks21
7 zahteva
Inicijativa Ne da(vi)mo Beograd
Levi samit Srbije
Beogradska omladinska akcija

 

Be the first to comment on "Nacrt zakona o agencijskom zapošljavanju je čista prevara"

Leave a comment

Your email address will not be published.

*